Na prvi dan proljeća obilježili smo rođendan književnika i novinara čije ime nosi naša škola, Ivana Gorana Kovačića, tradicionalnom manifestacijom Ivanovo proljeće, ali u potpuno novom ruhu.

Prvi dan proljeća bila je kruna projekta, kojeg su učenici šestih, sedmih i osmih razreda provodili kroz cijelu školsku godinu uz pomoć svojih učiteljica Marine Juran, Sunčice Orlić i Leane Tudorović, koje su projekt osmislile pa ove godine s punim pravom Ivanovo proljeće možemo nazvati i Ivanova godina.

Cilj projekta bio je uočiti koliko jedno umjetničko djelo sadrži događaje koji se mogu dokazati, a koliko je fikcija? Što si je naš Ivan mogao dozvoliti kao književnik, ali ne i kao novinar?

Učenici šestog razreda čitali su roman Hrvoja Hitreca Luka iz Sigeta, učenici sedmog razreda pjemu Pisma od bana Zrinovića  i cara Sulemana Trećega iz pjesmarice Andrije Kačića Miošića Razgovor ugodni naroda Slovinskoga dok su učenici osmog razreda proučavali libreto i slušali operu Ivana Zajca Nikola Šubić Zrinski.

Na Ivanov rođendan okupili smo se kako bi poslušali predavanje o Nikoli Šubiću Zrinskom koje je pripremila učiteljica povijesti Leana Tudorović. U razredu su nas dočekale dvije kutije na kojima je pisalo: povijesne činjenice i umjetnička sloboda, a na stolicama prazni papirići i zadatak da na njih napišemo neki događaj iz djela koja smo proučavali koji nas se dojmio, a onda u toku predavanja kada otkrijemo kojoj kutiji taj podatak pripada u nju ih i ubacimo.

Tako su šestaši otkrili da su sam Luka, glavni lik u romanu, i njegov otac izmišljeni likovi, ali ne i njegov kum Ferenc Črnko, koji je jedan od sedam preživjelih branitelja sigetske utvrde koji je prvi bitku i opisao. Sedmaši su utvrdili da Kačić Miošić pretjeruje kad kaže da je osmanska vojska imala sto tisuća konjanika, a pješacima se ni broja ne zna, jer je ukupan broj konjanika, pješaka i pomoćnog osoblja iznosio  oko sto tisuća, ali da je sultan Sulejman zaista umro u svom šatoru dva dana prije završne bitke. Osmaši su pak uvidjeli da je Nikola u braku s Evom bio tek dvije godine i da je Jelena njegova kći iz prvog braka, koja je u vrijeme sigetske bitke udana i živi na imanju svog supruga pa nije bila u Sigetu niti je bila zaručnica Lovre Juranića, koji je također povijesni lik, poginuo u posljednjem sukobu noseći zastavu.

Kutija povijesnih činjenica odnjela je pobjedu za jedan papirić!

Što smo naučili? Od davnina su umjetnici, kako bi se njihova djela svidjela čitateljima svojom maštom upotpunjavali priče i na taj ih način činili zanimljivijima. Kao što danas upotpunjavamo naše priče na društvenim mrežama kako bi dobili koji lajk više. Zato je potrebno skupljati znanje i razvijati kritičko razmišljanje kako bi što bolje mogli razlikovati istinu od fikcije i naše životne odluke donositi na temelju ove prve.

Naš smo susret završili kao i naši junaci iz opere, arijom U boj, u boj!

Kako je sve to izgledalo, pogledajte:

http://www.os-igkovacic-lisaneostrovicke.skole.hr/fotogalerija?show=album&id=99

Na prvi dan proljeća obilježili smo rođendan književnika i novinara čije ime nosi naša škola, Ivana Gorana Kovačića, tradicionalnom manifestacijom Ivanovo proljeće, ali u potpuno novom ruhu.

Prvi dan proljeća bila je kruna projekta, kojeg su učenici šestih, sedmih i osmih razreda provodili kroz cijelu školsku godinu uz pomoć svojih učiteljica Marine Juran, Sunčice Orlić i Leane Tudorović, koje su projekt osmislile pa ove godine s punim pravom Ivanovo proljeće možemo nazvati i Ivanova godina.

Cilj projekta bio je uočiti koliko jedno umjetničko djelo sadrži događaje koji se mogu dokazati, a koliko je fikcija? Što si je naš Ivan mogao dozvoliti kao književnik, ali ne i kao novinar?

Učenici šestog razreda čitali su roman Hrvoja Hitreca Luka iz Sigeta, učenici sedmog razreda pjemu Pisma od bana Zrinovića  i cara Sulemana Trećega iz pjesmarice Andrije Kačića Miošića Razgovor ugodni naroda Slovinskoga dok su učenici osmog razreda proučavali libreto i slušali operu Ivana Zajca Nikola Šubić Zrinski.

Na Ivanov rođendan okupili smo se kako bi poslušali predavanje o Nikoli Šubiću Zrinskom koje je pripremila učiteljica povijesti Leana Tudorović. U razredu su nas dočekale dvije kutije na kojima je pisalo: povijesne činjenice i umjetnička sloboda, a na stolicama prazni papirići i zadatak da na njih napišemo neki događaj iz djela koja smo proučavali koji nas se dojmio, a onda u toku predavanja kada otkrijemo kojoj kutiji taj podatak pripada u nju ih i ubacimo.

Tako su šestaši otkrili da su sam Luka, glavni lik u romanu, i njegov otac izmišljeni likovi, ali ne i njegov kum Ferenc Črnko, koji je jedan od sedam preživjelih branitelja sigetske utvrde koji je prvi bitku i opisao. Sedmaši su utvrdili da Kačić Miošić pretjeruje kad kaže da je osmanska vojska imala sto tisuća konjanika, a pješacima se ni broja ne zna, jer je ukupan broj konjanika, pješaka i pomoćnog osoblja iznosio  oko sto tisuća, ali da je sultan Sulejman zaista umro u svom šatoru dva dana prije završne bitke. Osmaši su pak uvidjeli da je Nikola u braku s Evom bio tek dvije godine i da je Jelena njegova kći iz prvog braka, koja je u vrijeme sigetske bitke udana i živi na imanju svog supruga pa nije bila u Sigetu niti je bila zaručnica Lovre Juranića, koji je također povijesni lik, poginuo u posljednjem sukobu noseći zastavu.

Kutija povijesnih činjenica odnjela je pobjedu za jedan papirić!

Što smo naučili? Od davnina su umjetnici, kako bi se njihova djela svidjela čitateljima svojom maštom upotpunjavali priče i na taj ih način činili zanimljivijima. Kao što danas upotpunjavamo naše priče na društvenim mrežama kako bi dobili koji lajk više. Zato je potrebno skupljati znanje i razvijati kritičko razmišljanje kako bi što bolje mogli razlikovati istinu od fikcije i naše životne odluke donositi na temelju ove prve.

Naš smo susret završili kao i naši junaci iz opere, arijom U boj, u boj!

Kako je sve to izgledalo, pogledajte:

http://www.os-igkovacic-lisaneostrovicke.skole.hr/fotogalerija?show=album&id=99