Povijest

OŠ Ivan Goran Kovačić, Lišane Ostrovičke čija je djelatnost odgoj i obvezno školovanje djece i mladeži za sada ima samo matičnu školu u Lišanima Ostrovičkima dok je područna škola u Buliću obnovljena, ali bez struje, namještaja i opreme, a područna škola u Ostrovici još je porušena i neobnovljena.

Matična škola upisuje sve osnovnoškolske obveznike (1.- 8. razreda) sa područja više naselja:  Lišane Ostrovičke, Ostrovica, Bulić i Lepuri, a imamo i jednog učenika iz Žažvića (Šibensko-Kninska županija).

Školsko područje naše škole je veliko oko 7 000 metara četvornih, od čega na školske zgrade otpada oko 1 500 metara četvornih.

POVIJEST  ŠKOLE

Kao i u većini ruralnih naselja tako se i u Lišanima znanje stjecalo usmenom predajom sve do 1904. godine kada počinje tzv.  povijest  školstva. Te se godine u prizemlju župne kuće počela odvijati školska nastava. Godine 1913. na području župe djeluju dvije škole: u Vukšiću i u Lišanima. Odlukom Skupštine općine Benkovac 1960. godine, u Lišanima otpočinje s radom matična škola. Škola je imala dvije učionice, a ostale učionice su bile u privatnoj kući obitelji Stipić. Prve dvije učionice, koje je gradila „država“ , sagrađene su 1972. godine. U domovinskome ratu te su zgrade porušene i spaljene.

Škola je, početkom domovinskog rata, nastavila s radom u progonstvu, najprije u Pirovcu (od 13. rujna do 31. listopada), a potom sve do lipnja 1998. godine u Hotelskom naselju „Solaris“ kod Šibenika. 

Povratkom u Lišane (1. rujna 1998.), škola je radila u dvije učionice koje su obnovljene u staroj zgradi. Tu se održavala nastava za prva četiri razreda osnovne škole, dok su u peti razred djeca odlazila u školu u Benkovac.

Uz ogroman napor načelnika Općine Nedjeljka Nimca i gospodina Žarka Radaša dana 14. studenog 1999. godine na dan zaštitnika Lišana, svetoga Nikole Tavelića, postavljen je kamen temeljac za izgradnju nove školske zgrade u Lišanima Ostrovičkim. Kamen temeljac je blagoslovio šibenski biskup Ante Ivas, i postavio ga skupa s pomoćnikom ministra obnove Ljudevitom Hercegom i županom zadarskim Šimom Pretnjačom. Postavljanju kamena temeljca nazočili su  načelnici susjednih općina i mnogobrojni mještani.

U novoj se zgradi nastava počela održavati 1. listopada 2001. godine za svih osam razreda osnovne škole.

IVAN GORAN KOVAČIĆ

Naša škola nosi ime Ivana Gorana Kovačića  (Lukovdol, Gorski kotar  21. ožujka 1913. – okolica Foče 13. srpnja 1943.), hrvatskog pjesnika, pripovjedača, esejista i kritičara.  

Nižu pučku školu polazio je u rodnome selu, a realnu gimnaziju u Karlovcu i Zagrebu. Početkom listopada 1932. upisao se na zagrebačko Sveučilište, ali mučen siromaštvom i bolešću, studij nije završio.

Nakon izlaska knjige novela Dani gnjeva 1936. zaposlio se u Hrvatskom dnevniku gdje je kao urednik kulturne rubrike radio sve do ljeta 1940. godine.Te je godine početkom ožujka nastupio na Književnim večerima s nekolicinom hrvatskih književnika u Mariboru i tom se prigodom osobito sprijateljio s Vladimirom Nazorom. Dvije godine kasnije zajedno će otići u partizane sredivši prethodno, brižno, svoje rukopise.

Ne računajući njegovu prvu zbirku Poezije, što ju je objavio s još dvojicom mladih pjesnika godine 1932., Ivan Goran Kovačić nije doživio izlazak svojih kasnijih knjiga. Sve njegove knjige: Ognji i rože, Sveti psovač, Eseji i ocjene, prijevodi strane lirike i Izabrana djela izlaze nakon njegove smrti,  poslije Drugog svjetskog rata.